E depresije sam se sigurno nagledala.
5cm Per Second ili Place Promised In Our Early Days, ili bilo sta od Makoto Shinkai-a. Likovi ne umiru ni u jednom animeu i cak ima i srecan kraj, ali melanholija i depresija se vuku kroz citavu radnju.
Fulmetal Alchemist, tuzni arcovi su razlog zasto sam prekinula gledati, Chimera arc mi je bio previse.
Grave of the Fireflies, isplakala sam se posteno, ali ne mogu reci da je bas depresivan anime, vise tragican i tuzan.
Bokurano, ne znam ni gdje da pocnem sa ovim. Svaka epizoda je jako teska za gledanje ako ste od onih koji se zadubljuju u anime. Iskreno ne znam ima li ijednog srecnog trenutka. :S
Ano Hana, opet ne mogu reci da je depresivan, samo izrazito tuzan.
Aoi Bungaku: Ningen Shukaku, jedva sam prevalila ovaj arc animea, jako spor i zamoran.
Texhnolyze, vazi isto sto i za Ningen Shukaku, atmosfera animea guši, narocito posle druge polovine.
Haibane Renmei, isto kao i Texhnolyze prava depresija pocinje od polovine.
Naruto, mozda zvuci smijesno ali zadnjih 10ak epizoda [ne filera] me je slomilo. Nijedan anime me nije rasplakao toliko puta kolko Naruto i sigurno cu uvijek biti fan.
Pale Cocoon, opet teska postapokalipticna atmosfera i spora radnja, ali barem srecan kraj.
Toki wo Kakeru Shoujo, slicno kao i 5cm/sec, plus uzasno tuzan kraj.